It's about how you see

Mozda vas uputim na put gdje cete pronaci rijesenje, a mozda na put na kojem cete izgubiti i ovo malo duse sto vam je ostalo, ko ce ga znati.. Welcome :D

30.10.2018.

Osjeti

Osjeti moj dodir na svojim grudima I moje celo pod svojim usnama Bas kao sto list osjeti vjetar u ranu jesen I budi mi blizu Onako kao sto je smrt njemu Ali me ostavi U zivotu Na jos par trenutaka Na jos par uzdaha Da osjetim Ono zbog cega sam zivjela I ono zbog cega umirem

23.08.2018.

Potreban si mi

Potreban si mi, ti, tvoj zagrljaj, tvoj miris i tvoj pogled. I onaj nemir koji uneses u moj zivot. I tvoj osmijeh koji bih gledala do svitanja. I opet ponovo. I onaj mir, koji mi dusa osjeti, kad dotaknes moje tijelo. I dugi razgovori, o svemu. I ona cutanja, o nama. Potreban si mi sad, na trenutak, samo da osjetim. Da udahnem zivot i napravim korak. Da ponovo pozelim, da mastam, da se nadam. Necemu. S tobom. Zauvijek.

09.07.2018.

Samo da ti pozelim laku noc

Samo da ti pozelim laku i mirnu noc. I lijepe snove. U ovim nemirnim nocima. U kojima zvijezde ne sijaju. I mjesec ne prica pricu. Pricu koju smo jednom napisali Misleci da joj nece doci kraj. On nam se tada smijao. Govorio da smo budale. Jer svemu dodje kraj. A evo sad se ja smijem. I placem u isto vrijeme. Emocije su pomijesane. Bas kao i ovi vjetrovi koji pusu. Sa svih strana. Pitam se zasto ne pusu jace. Da odnesu ovu izgubljenost. Koju danima osjecam. Da, tako te nazivam sada. Jer nista mi drugo nema smisla. Trazim znacenje. A ono ne postoji. Bas kao sto ni ti ne postojis. Nisi nikada ni postojao. Bio si san. Koji je predugo trajao. I dan koji se ugasio. A znala sam da ce se ugasiti.

01.07.2018.

Nestalo je boje u nama

Zbog lica na kojem su ostali tragovi suza i tuge koja je uselila u moj svijet zbog srca koje je zeljelo i ruku koje su drhtale zbog pogleda moga koji je izgubio dubinu i tvoga koji je postao hladan i zagrljaja koji je izgubio smisao Progovorit ce jednom ove usne glasom poznatim rijecima razumljivim tebi ne drugima Zbog proslosti koju ponovo udisem u grudi u kojima padaju kise a nekad su gorjele vatre Par stihova da razumijes da shvatis da stavljam tacku na tebe na mene na nas Da smo stigli do kraja puta puta kojeg smo bojili sami jer nestalo je boje u tebi u meni u nama .

13.06.2018.

All of me

Zivis. Prihvatas zivot onakav kakav jeste. Pronalazis istinu i suocavas se s njom. Vjerujes. Miris se sa cinjenicom da nista vise nije isto i da nikad vise nista nece biti. Pronalazis sitnice, jer nekako od njih sve krece. Trazis nove razloge za srecu, za ljubav, za osmijeh.. Postajes stanovnik neke druge planete, tebi do sada neznane. Izgubljena si, kao da tobom vlada neka nova sila. Ni tijelo vise nije tvoje, a dusa se odavno izgubila, u vremenu I prostoru novih dimenzija. Nalazis se u nekom bunaru i padas, iznova I iznova, ali nikad ne dotaknes dno, jer udahnes. A svaki put kad udahnes ti ozivis. Tesko je, ali uspijevas, zivis.. I u svom tom vrtlogu realnosti i surove, ruzne istine koje si svjesna, snova i borbe sa samom sobom, poslednje sto zelis jeste da ti neko dodje i na glas, u lice izgovori ono sto do sada nisi zeljela cuti, ono sto nisi zeljela da bude izgovoreno. Jer kada bude izgovoreno tudjim rijecima tvoja hrabrost pada u vodu i bitka koja se vodila u tebi zavrsava, a ti mala djevojcice u meni umires. A desi se prije ili kasnije, par sekundi je dovoljno, dvije recenice i ti si na pocetku puta, a taj pocetak je ujedno i tvoj kraj.

27.05.2018.

Uspijeh, sto da ne

Jedna Afganistanska poslovica glasi : "Dvije stvari covjek mora imati da bi uspio u zivotu. Prvo je sreca: to je ono kad se covjeku pruzi povoljna prilika. Drugo je pamet: ona covjeku omogucuje da iskoristi povoljnu priliku." Ne mozemo reci da nemamo srece, jer ona nam svakodnevno dolazi, u malim kolicinama spremna da ucini velike korake. Mozee biti sreca sto si jutros ranije ustao, sreca sto si nesto ucinio, srecaa sto si nekoga upoznao ili jednostavno sreca sto si ziv. To su sitnice, male prilike koje zaista mogu dovesti do nekog licnog uspijeha, ukoliko ih kvalitetno iskoristimo I na vrijeme uocimo. Pamet bi se mogla opisati kao ono dovoljno poznavanje sebe. Poznavanje svojih ciljeva, svojih mogucnosti, svojih potreba, svog zivota i velicine svojih zelja koje su zapravo pokretac svega. Ako dovoljno poznajes sebe, onda ces znati sta ti je potrebno, a prilike koje se ukazuju ce biti putevi koji te vode do tvog uspijeha.

04.04.2018.

Prekontat cu se koliko kontam

Kad malo bolje pogledam situacija u kojoj se nalazim i nije nesto dobra, ma nije nikako, katastrofalna je. Zivot mi se sveo na isto, na sve ono jednostavno sto sam uvijek odbacivala i sve ono dosadno sto me proganjalo, izgleda da me uspjelo stici.. Ponekad se fakat divim onim ljudima sto ih briga za sve, ne razmisljaju puno, uzivaju u zivotu i na kraju uvijek bolje prodju od mene. Dok je u mojoj glavi milion i jedna briga, kako cu ovo, kako cu ono, sta cu sad, sta cu sutra i tako u krug. Upala sam u kruzni tok iz kojeg kao da ne mogu izaci. Stalno se zalim kako se u mom zivotu ne pojavljuju novi ljudi, a svako ko mi se pokusa pribliziti odustane, jer ga moje „kontanje stvari „ odbije, a ja i dalje ne kontam zasto, pa razmisljam u cemu je problem i u tom razmisljanju naidjem ma more nekih razloga, pa onda kontam zasto je to tako, kako to tako... Ma idi djevojko znas gdje, unosis nemir i u moj zivot, ovako skladan i savrsen, ne mogu ja toliko kontanja, nije to za mene. De iskljuci se malo, lagano je stvarno, samo pritisnes off i to je to. Kontam (opet), pa gdje mi je?

29.03.2018.

Koliko zapravo nicega do necega ?

Svi se mi nekada umorimo od tog silnog lutanja za nekim savrsenstvom, trazenja pravog puta, koliko god se trudili pokazati onu svjezinu i blistavost na licu svakog jutra kada se probudimo. Umorimo se od ponavljanja onih dosadnih rijeci kojima vise ni znacenje ne znamo, a drzimo se za njih kao za poslednji atom kisika- „ bice bolje“. A kada? Jednog dana, samo strpljenja ? Nemoj molim te, u takve odgovore ni ja vise ne vjerujem, a vjerujem u svakakve gluposti. Vise nam nisu potrebni ni pravi putevi, jer ni one pogresne ne pronalazimo. Nisu nam potrebna ona savrsenstva, jer zapravo nista nemamo. A savrsenstva se grade, godinama, od necega ili nicega, vise ni sama nisam sigurna . Jeste li vi ?

12.03.2018.

Proljece

Neka ti ovo proljece bude najljepse. Dopusti.

05.03.2018.

Budi sreca

U zivotu postoje tri zlatna pravila. Ni u kom slucaju nemoj cekati one sto te uporno zavlace. Ocekivati od onih sto konstantno odgadjaju. Voljeti one kojima si vjecno rezervna uloga. Budi glavna. Budi smisao. Budi sreca. Ili idi, nemoj biti nista. Upravo je ovo ono cime se trebamo voditi u zivotu. Traziti nekoga ko ce nama biti i kome cemo biti sreca. Nista manje, manite se tuge, zivot je kratak za to. Zasto da trazimo malo, ako mozemo uzeti puno vise. Sitnice su dobre, ali za nekada, ne za uvijek. Trebaju nam velike stvari, velike ljubavi, veliki zagrljaji, trebaju nam veliki ljudi da popune ovaj veliki svijet svojim velikim osmijehom. Sitnice neka se cuvaju za druga vremena, sada je vrijeme za mnogo vise..


Stariji postovi

It's about how you see
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1606

Powered by Blogger.ba